Teta iz prirode
17.09.2012., ponedjeljak
Veli Drvenik
|
Bilo je ljeto, pakleno vruće ljeto u Splitu. Naša već uhodana ekipa i ove je godine krenula na "šatorovanje". Naravno, stariji smo i Robinzonika više ne hoda, sada je to boravak u prirodi uz kupanje i priređivanje hrane kako tko hoće i može.  Broj sudionika svaki se dan mijenjao, neki su dolazili, neki odlazili. Smješteni ispod borovih stabala, u duboku hladu, uživali smo u ćakulama, igrama, enigmatici, meditaciji, spavanju, ovisno o trenutku i raspoloženju. Sa mnom je bila i moja 14-godišnja unuka i po njezinoj izjavi, nije joj bilo dosadno. Kaže, opet će s nama. Nastojali smo što manje rabiti automobile, u selo smo, u pravilu, odlazili pješice (cca 1 sat hoda).  U napuštenom zaseoku na ognjištu smo priređivali obroke rabeći vodu iz gustirne, a za piće vodu smo kupovali u selu.  Uveče bismo gledali zvjezdano nebo pokušavajući na njemu otkriti nešto više poznatih zvijezda od Velikog medvjeda. |
- 01:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.09.2011., nedjelja
Paklena žega...
|
Stalno meteorolozi obećavaju, kao , vrućina će sutra popustiti, ali opet su omanuli. Jest da je lijepo otići na plažu i otplivati sat i po, ali sve ima svoje granice. Ovo ljeto traje već mjesecima , a kraj mu se ne vidi. Da je barem opet otići na neki otok i pod šatorom provesti desetak dana na kristalnočistom moru, ali ovdje, u gradu, uz buku vozila i noći uz svjetla reklama, to je prenaporno. Da, bilo je ovog ljeta i toga. Bili smo na Velom Drveniku dva tjedna, bez struje, saobraćaja i vodovoda. Naša grupa od petnaestak sudionika, svatko u svome šatoriću noću, a svi zajedno danju i uveče. U maloj kućici trošna krova spravljali smo obroke, a vodu vještim zahvatima grabili iz gustirne. Do mjesta smo po potrebi pješačili četiri kilometra. Pokušavali smo i štogod uloviti iz mora, ali slaba nam ribička sreća dozvolila je da sakupimo ponešto pužića- nanara, nekoliko hobotnica, od milja nazvanih "hobe" i poneku ribicu maksimalne veličine 10 cm! U priobalju smo brali halofitne biljke, najčešće matar (petrovac), a svu ostalu hranu donijeli smo sa sobom. Već razmišljamo kamo slijedeće ljeto? Ima li tko kakav prijedlog? |
- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.10.2009., nedjelja
volim kretanje
|
Nedavno je ovdje pliva organizirala dan pjesacenja. Cilj je bio prehodati zadanu stazu i tako ce pliva donirati nesto novca za Gorsku sluzbu spasavanja. Upornom potragom gradom, stazu sam pronasla i prehodala. Da je bilo bolje organizirano, vise bi se novca sabralo, ali mi smo takvi. |
- 19:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.10.2009., srijeda
pjesacenje
|
Jucer je bio svjetski dan pjesacenja. Kao i svake godine, zeljela sam biti sudionica. Ali jao, ne citam novine, a organizator je promijenio rute hoda. Jedva sam pronasla put do starta, ni vozaci autobusa, ni prodavaci novina nisu me znali uputiti kamp poci. Tek sam na jednom jedinom plakatu pronasla mjesto odrzavanja akcije. Smatram propustom organizatora da nisu postavljene ploce sa smjerom puta do pocetka staza. na taj je nacin vec u staru svima manje upornim od mene, iskracen dolazak na pjesacenje, a smanjenjem broja sudionika smanjio se i iznos doniran od Plive. |
- 22:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.08.2009., nedjelja
I dalje je pakleno vruce
|
Taman su se jutros pojavili oblaci. Mislim, pljusnut ce kisa, ali ne lezi vraze, opet se nebo prerdomislilo, te sunce udarilo jos zesce peci. Kad pocne period sunca, onda kisa kao da nas zaboravi. Moje jadne biljcice sagnule su i naborale svoja lisca i izgubile nadu da bi ikada moglo zakisiti. Istina, ja im svako jutro dadem ponesto vode, a radi se o kaktusima i srugom sukulentnom bilju, ali sve je to na ovoj zezi kap vode u moru. A opet, za koji mjesec, kad pocne kisni period, nece biti dana bez kise. Zasto se oni gore ne dogovore i sunce malo promijesaju s kisom? |
- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.08.2009., subota
sunce przi
|
Ovo je ljeto pakleno vruce. Sunce zeze. Srecom i tome lijeka ima, treba samo poci na neki, sto dalji otok i u grupi nekoliko istomisljenika desetak dana provesti u gotovo netaknutoj prirodi, opusteno, bezbrizno. To sam i ucinila. Bilo nam je prelijepo, da je i vise dana ne bi skodilo! Sad se kupam u moru koje ni sluga nije prethodnom, ali sto se moze. Kakovi provodite dane, na moru ili na kisovitu kopnu. Lijep pozdrav. |
- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.06.2008., četvrtak
Opet ja ...
|
Tu sam… Nakon mnogo dana opet se javljam. Svakodnevna problematika i ponešto lijenost, uzrok su mojem «izumiranju». U međuvremenu sam ponovo postala baka, puno kilometara prošetala Marjanom, umijesila brdo kolača, popila litre kave sa susjedicama, riješila mnogo križaljki i sudokua… Najnovija mi je zanimacija uređivanje zapuštena prostora ispred našeg nebodera. Prostor je bio prepun stakla, plastike i «iglica», a sada je donekle uređen i zasađen sukulentnim raslinjem te bi ako ga nitko ne devastira, za nekoliko mjeseci mogao postati lijepa zelena oaza. Već godinama molim upravu gradskog zelenila, «Parkovi i nasadi» da mi pomogne uljuditi prostor površine cca 8x4 m tako da ga poore, ali uzalud. Čak štoviše, oni se trude uništiti sve što ja uredim. Svakih 2 mjeseca, u doba dok u rano jutro hodam Marjanom, pojave se marni kosci i pokose sve što sam ja posadila. Najdraže im je kositi rascvjetale perunike, jaglace, ivančice, … Prošli su puta presjekli i 60 cm visok kaktus! Možete li zamisliti kolika me je tuga i depresija spopala kad sam se vratila doma? Uputila sam pismo ravnateljici Ustanove, ali odgovora, a kamo li pomoći, nema. Možete li me savjetovati što učiniti? |
- 21:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Opet ja ...
|
Tu sam… Nakon mnogo dana opet se javljam. Svakodnevna problematika i ponešto lijenost, uzrok su mojem «izumiranju». U međuvremenu sam ponovo postala baka, puno kilometara prošetala Marjanom, umijesila brdo kolača, popila litre kave sa susjedicama, riješila mnogo križaljki i sudokua… Najnovija mi je zanimacija uređivanje zapuštena prostora ispred našeg nebodera. Prostor je bio prepun stakla, plastike i «iglica», a sada je donekle uređen i zasađen sukulentnim raslinjem te bi ako ga nitko ne devastira, za nekoliko mjeseci mogao postati lijepa zelena oaza. Već godinama molim upravu gradskog zelenila, «Parkovi i nasadi» da mi pomogne uljuditi prostor površine cca 8x4 m tako da ga poore, ali uzalud. Čak štoviše, oni se trude uništiti sve što ja uredim. Svakih 2 mjeseca, u doba dok u rano jutro hodam Marjanom, pojave se marni kosci i pokose sve što sam ja posadila. Najdraže im je kositi rascvjetale perunike, jaglace, ivančice, … Prošli su puta presjekli i 60 cm visok kaktus! Možete li zamisliti kolika me je tuga i depresija spopala kad sam se vratila doma? Uputila sam pismo ravnateljici Ustanove, ali odgovora, a kamo li pomoći, nema. Možete li me savjetovati što učiniti? |
- 21:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
11.12.2007., utorak
Volite li marmeladu 2
 Marmelada od opuncije i dunje Potrebno: 600 g ispresane pulpe zrelih plodova kaktusa opuncija (opuntia ficis indica), 400 g kuhanih dunja, 1000 g šećera, 1 omot Dr Oetker Dzemfix Classic 1:1. Priprema:Oprene zrele, tamnoljubicaste opuncijine plodove kratko skuhati s malo vode u ekspres-loncu, odstraniti sjemenke, a zatim homogenizirati mikserom ili mesoreznicom. Dunjama odstraniti sjemenke, isjeci ih na cetvrtine i kratko skuhati u malo vode. Zgnjeciti. Odvagnuti 600 g opuncija i 400 g dunja. Postupak: Odvaganom usitnjenom vocu dodati secer i Dzemfix Classic te smjesu zagrijati na jakoj vatri uz stalno mijesanje do vrenja. Neka vrije najmanje 3 minute. Skinuti sa stednjaka, odstraniti pjenu i uliti u zagrijane staklenke. Staklenke zatvoriti, okrenuti naopako i ostaviti na poklopcima 5 minuta. |
- 20:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
09.12.2007., nedjelja
I Marjan je gora - 6...
|
Ovim ću opisom završiti svoje obilaske najčešćih marjanskih staza i šetnica. Danas sam se organizirala «timski». Za šetnju sam, nakon više pokušaja, dobila svoju devetogodišnju unučicu opremljenu fotoaparatom. Sin se ponudio da nas do marjanskog podnožja prebaci kolima. Nakon jučerašnje obilne kiše, vjerovala sam da će staza biti blatna. Prevarila sam se, kamen i laporac svu su vodu pokupili, nema čak ni lokvica. Moji kažu, jutro je, no meni je deset sati sat kad se ja radnim danom već vratim doma s moje šetnje. U tome pogledu na dijelove dana, jedna je od razlika mladih i nas «malo starijih». Da, i u dogovorima tipa: Stižem za deset minuta, čekaj pred stubama, a onda se na vjetrometini stoji i po petnaestak minuta! Elem, nedjelja je, vrijeme oblačno, pa ćemo oboružane «antikišnom opremom» ćaskajući prehodati prije kiše, zacrtanu rutu. Tata nas je iskrcao na pola puta između MEDILSa i Oceanografskog instituta te se uz nekoliko trošnih kamenih stepenica penjemo do crkvice Gospe od 7 žalosti. Ime je neobično i nisam sigurna da bih mogla nabrojiti više od 2-3 Gospine žalosti! Odlučile smo se strmim stepenicama popeti do marjanskih stijena. Staza nije široka, ali je čista, nije zarasla u travu ili u makiju, vidi se da je dosta prometna! Začas smo podno vrha, kraj marjanskih stijena okićenih klinovima. To je alpinističko vježbalište gdje su svi naši alpinisti i penjači činili svoje prve penjačke korake na putu nebu pod oblake. Danas je pretkišno vrijeme i na penjalištu nitko ne vježba. I ja iz mlađih dana imam nekoliko snimaka kako navezana na konop, s kacigom na glavi, penjem i otpenjavam ukapčajući se na klinove! Sa zapadne se strane može prići utvrdi splitske obitelji Karepić iz 1523.g. s kamenim obiteljskim grbom u kome, prevedeno, piše: složnima se ispunjaju želje, nesložni uzalud rade. Vjerojatno je po tim Karepićima i gradsko smetište dobilo ime Karepovac!  Nalazimo se pred crkvicom sv. Jeronima, ili Jere (340-420), kako mu Splićani od dragosti tepaju. Pa gdje i neće, on je skoro – pa Splićanin! Rodio se u rimskoj pokrajini Dalmaciji u mjestu Stridon (Zrin ili Grahovo). Kao crkveni pisac i lingvist, preveo je svete knjige s hebrejskog i grčkog na latinski jezik. Katolička crkva i danas rabi njegov prijevod Vulgata. Svi ga kipovi i slike prikazuju s perom i knjigom u ruci. Crkvica je podignuta u 15. stoljeću. Nad ulaznim vratima predvorja renesansni reljef je sv. Ivana. Povrh crkvice, u procjepu stijena, nalazi se pustinjačka špilja (eremitaža). Tu su u samoći, meditaciji i molitvi dane provodili isposnici, sljedbenici sv. Jeronima, bježeći od sebe i čitavog svijeta. Prostor pećine ima tri kata s prozorima gotičkih oblika. Stijene su obrasle kaduljom, tetivikom, tršljom, i zvončićima postjenjaka te još ponekim ljubičastim, zrelim plodom svekrvina jezika (indijske smokve).  Zastajemo na vidilici odakle se vidi, sada pusto kupalište Kašjuni te sela na poluotoku Čiovo. Kao rana na Čiovu djeluje kamenolom. Šolta, Brač i Vis u magli se neoštro naziru. Pored staze ulijevo skrećemo na čempresima oivičeno stepenište do crkvice Betlehem iz 14. stoljeća, posvećene Kristovu rođenju. Na glavnom je oltaru kameni reljef Gospe s Isusom. Crkvica bude svake godine otvorena na Badnjak te se u njoj služi Ponoćka. Prelazimo preko Sedla koje spaja vrh s piramidom s vrhom Telegrin. Još nešto više od mjesec dana pa će ovaj prostor prekriti suhe grane božićnih jelki, koje će biti strojem usitnjene kao dohrana marjanskoj šumi. Moja unuka predlaže da ovoga puta ne osvajamo ni jedan od vrhova; ona je gladna i najkraćim putem želi na objed! Moram poslušati, inače je drugi puta neću dobiti kao društvo za šetnju! Vraćamo se južnom šetnicom, pored crkvice sv. Nikole i Židovskog groblja te stepenicama spuštamo Senjskom ulicom u grad. |
- 19:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Rujan 2012 (1) Rujan 2011 (1) Listopad 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Lipanj 2008 (2) Prosinac 2007 (2) Studeni 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (6) Kolovoz 2007 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Svakodnevne teme |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||